субота, 22. децембар 2012.

Smak sveta i superbrzi Internet u "udaljena sela"...

Ovako struja putuje u "udaljeno selo"

Euforično najavljivan, "smak sveta" je došao... I prošao.. I ništa... 

I kao uvek do sada u zemlji Srbiji, od velikih najava i obećanja nikad ne bude ništa.
Čuo sam i vic , pričaju ga deca po školi i gradu, o smaku sveta i Srbiji:
Stigao Smak sveta u Srbiju, pogleda okolo pa pomisli: "Ufff pa ja sam ovde već bio."

Eto, čak i deca u Srbiji znaju da ovde od velikih obećanja nema ništa.

A jedno VELIKO obećanje, meni interesantno u moru praznih političkih brbljarija samozvanih Drugih Prvih i ostalih prepoštenih, pojavilo se danas i glasi:

Svako SELO dobiće Internet velike brzine!!!  
   Citiram: "Građani u ruralnim područjima uskoro bi mogli da bez problema gledaju TV program, preko svog mobilnog telefona."  Ko ne veruje meni nek pročita sam ... http://goo.gl/fzxPC

   U daljem tekstu nekakav državni sekretar govori o novom, tek skrojenom Planu da operateri brzi Internet uvedu u sve domove u "udaljenim selima" kao i da im upravo taj Plan to i omogućava (iako sam bio, mada očigledno pogrešno, ubeđen da im takav zahvat jedino sticanja profita omogućava).

    Šta ima važnije od toga da naš građanin u "udaljenom selu" prati reprize serija koje je još njegov predak platio, a koje su tu i tamo prekinute likom i delom Prvog Drugog i Prepoštenih, na svom mobilnom telefonu marke XYZ, dok ispija pivo ispred oronule zgrade seoske zadruge u pomenutom selu, pitam ja Vas???

    Gorepomenutom građaninu "udaljenog sela" važniji je superbrzi Internet od krpljenja rupa na ostatcima puta koji  su još Rimljani načinili (tad nije bilo Interneta pa su morali puteve da prave), a gledanje TV-a putem istoga važnije i od škole koja je zatvorena, lekara kog nema i lokalnog prevoza koji je ukinut.
Ali sve to u stranu. 
   Ultra brzi Net važniji je i od trofazne struje čijim bi uvođenjem u selima došlo do otuđenja među komšijama koje se više nebi susretale pred zadrugom, provodeći vreme u svađi koji će prvi da uključi prekrupač, hidrofon ili cenkular !!!

   Ali do toga neće doći. Otuđenje izazvano trofaznom strujom sprečeno je i potpuno onemogućeno.
Nedostatak Interneta u "udaljenom selu" pravovremeno je prepoznat od stane Vlade, pa će stanovnici istoga već za setvu u sezoni 2014/2015 moći putem Ebay da poruče regresirano gorivo, đubrivo i zaštitu bilja sa opcijom isporuke u "udaljeno selo", uz plaćnje platnim karticama putem PayPal servisa.
Blago njima. I nama...

   Nisam cinik, da se razumemo.
Od vitalnog značaja za moje bivstvovanje bilo bi dovođenje Interneta do ne tako "udaljenog sela" u kojem provodim sve (skoro) vikende i dobar deo leta.
Kažem vitalno jer sam se nekoliko puta umalo omakao sa povisoke jelke, pokušavajući da "uhvatim" signal mobilne telefonije, a sve u želji da na ekranu mobilnog dobijem makar i onaj "E" Internet.
E Internete, Internete... težak li si.

   Opet kažem, nisam cinik, ali u Srbiji u kojoj sela umiru, struja do njih putuje preko goreprikazanih vrljika i to monofazna (pomenuh cenkular i krunjač), škole im se zatvaraju, lekar dolazi al' samo "marveni" 
(a i on retko), u kojoj su putevi do tih sela neprohodni zbog snega (ponekad), blata, prašine i rupa (stalno), a telefon ("fiksni") ne radi kad padne kiša, u takvoj Srbiji ovakva priča je licemerna i najblaže rečeno glupa.
Da nije stupidna bila bi smešna. Možda.

Pitam se odakle im samo izviru ovakve ideje? 
Iz kakvih bolesnih stanja se rađa potreba da javno izgovaraju ovakva obećanja, da prave planove koje niko ozbiljan neće ni pročitati. 
Ni na WC šolji.
Izgleda da u prosečnom Srpskom političaru (službeniku, činovniku) čame dve ličnosti, Doktor Tupko i Mister Glupko.
Ono što Tupko smisli, Glupko javno iznese na svetlost dan, samo nek se trupa i lupa.
Sutra je to i onako bajata vest koje se niko ne seća.

Sem građanina "udaljenog sela" i mene dok pelivanim po gorespomenutoj jelci u potrazi za Enternetom.

Voleo bi da grešim, da nisam u pravu, da se**m, Srpski rečeno,  i da će se ovo obećanje ostvariti. 
Zaista bih voleo, od sveg srca to želim.
Zbog sebe najviše, ali i zbog "udaljenog sela". Možda tako postane makar malo manje "udaljeno".
Ali sumnjam, iskreno i sa posvećenošću vernika koji duboko veruje da se u ovoj zemlji velika obećanja ne ispunjavaju.

Smak sveta dođe i prođe. Psi laju, a karavani prolaze.

Нема коментара: